Stigla je još jedna jesen, topla, sunčana, vedra i vesela. Donijela je obilje sočnog voća, miris pekmeza od šljiva i jabuka, šuštava i žuta  kukuruzišta, brujanje traktora što vuku pune prikolice uroda, viku i pjesmu s polja… otpalo lišća koje se preljeva  u nijansama rujanskih boja…

Donijela je i novu školsku godinu, 2012./2013. Isto kao i u selu, i u školi je sve živo, vedro i veselo. Svi smo već zasukali rukave i krenuli vrijedno u prikupljanje znanja. Uredili smo svoju učionicu kako bi nam boravak u njoj bio što ugodniji. U hodnik smo posložili svoje šalice za vodu, ručnike, papuče,… kutije za stari papir i plastiku. Sve se čini isto kao i prošla godina, i godina prije nje, i ona još prije… ali nije! Sa našeg stabla otpalo je puno listića koji su odletjeli dalje slijedeći svoj životni put. Ostalo nas je jako malo u našoj velikoj školi: devetnaest učenika, dvije učiteljice i Sanja, teta Mara, vjeroučitelj Ivica i mladi učitelj engleskog jezika, Tomislav, koji dolaze po jedan dan u tjednu.          

U prvi razred upisali smo tek četiri učenika, četiri razigrana, vesela listića. Oni su u kombinaciji s tri učenika trećeg razreda. I prvašići su lako izračunali da ih je zajedno samo sedam. Njihova učiteljica Ljiljana kaže u šali:“Još nikad nisam radila s ovako malo učenika. Je li to mirovina?“

Učiteljica Ksenija se nije htjela rastati sa svojim prošlogodišnjim miljenicima te i sad ima dvanaest učenika. U drugom razredu ih je četvero, a u četvrtom osam. Kaže da ih nikome neda, da su samo njeni…, a već pomalo strahuje jer će začas doći zima, pa proljeće, ljeto… i ovi, sada njeni listići, poletjet će sa svog stabla, odletjeti u neki novi svijet.

Ali sada smo još svi tu, svi zajedno, svi složni, spremni za rad i izvršavanje ovogodišnjeg plana. 

                                                                         Učenici i učiteljice
     PRO Stara Subocka